Poslovna sposobnost
Poslovna sposobnost je sposobnost samostalnog odlučivanja o pravima i obavezama. Potpuno poslovno sposobna osoba može sopstvenim izjavama volje da preuzima prava, prihvata obaveze i ulazi u različite pravne odnose. Poslovna sposobnost se u Srbiji stiče punoletstvom.
Razlika između pravne i poslovne sposobnosti
Poslovnu sposobnost treba razlikovati od pravne sposobnosti, koja je šira i označava sposobnost osobe da bude nosilac prava i obaveza. Pravna sposobnost se stiče rođenjem i ne može se ograničiti niti oduzeti. U Srbiji, kao i u drugim modernim državama, svako ima pravnu sposobnost.
Svako može da poseduje nepokretnu imovinu (pravna sposobnost), ali ne može svako da raspolaže svojom imovinom (poslovna sposobnost). Na primer, dete može da nasledi imovinu svojih roditelja, ali ne može samostalno da raspolaže svojom imovinom, sve do punoletstva. Pravilo je da odrasla punoletna osoba ima i pravnu i poslovnu sposobnost. Međutim, u zakonodavstvu Srbije postoje određeni izuzeci od ovog pravila. Dok pravna sposobnost ne može biti ograničena niti oduzeta, propisano je da punoletna osoba može biti lišena poslovne sposobnosti.
U odnosu na obim ograničenja poslovne sposobnosti, razlikuju se dve vrste lišenja: potpuno i delimično lišenje poslovne sposobnosti. Takođe, postoji i mogućnost produženja roditeljskog prava, kao specifičnog načina lišenja poslovne sposobnosti – time se sprečava sticanje poslovne sposobnosti nakon punoletstva, a posledice su iste kao i kod lišenja.
Potpuno lišenje poslovne sposobnosti – punoletna osoba može biti potpuno lišena poslovne sposobnosti ako ima mentalne ili intelektualne smetnje usled kojih je nesposobna za normalno rasuđivanje i nije u stanju da se stara o zaštiti svojih prava i interesa.
Delimično lišenje poslovne sposobnosti – punoletna osoba može biti delimično lišena poslovne sposobnosti ukoliko ima smetnje mentalnog zdravlja ili intelektualne smetnje i svojim postupcima neposredno ugrožava sopstvena prava i interese ili prava i interese drugih osoba. Nesposobnost punoletne osobe da shvati značaj svojih postupaka nije jedan od uslova za delimično lišavanje poslovne sposobnosti.
Produženje roditeljskog prava – roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako je dete zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nesposobno da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava odnosno interesa, ili ako svojim postupcima ugrožava sopstvena prava i interese.
Osobe koje su lišene poslovne sposobnosti stavljaju se pod starateljstvo. To znači da neko drugi (staratelj/starateljka) donosi odluke umesto njih. Posledice lišenja poslovne sposobnosti veoma su ozbiljne, kompleksne i dalekosežne. Osoba lišena poslovne sposobnosti ne može da donosi odluke u svoje ime, nema mogućnost da bira gde želi da živi i sa kim, ne može da raspolaže svojom imovinom, ne može da sklopi brak, odluči o rađanju, gubi pravo glasa. Imajući u vidu propise kojima su regulisani uslovi za lišenje poslovne sposobnosti, evidentno je da su osobe sa invaliditetom u najvećem riziku od lišenja poslovne sposobnosti, posebno osobe sa intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom, što ih dodatno izlaže stigmatizaciji i neprihvatanju u društvu.
Način na koji je lišenje poslovne sposobnosti regulisano u Srbiji je prevaziđen i neusklađen sa međunarodnim pravnim okvirom i standardima, odnosno, u suprotnosti je sa obavezama koje je Republika Srbija preuzela ratifikacijom međunarodnih konvencija o ljudskim pravima.
Iz publikacije Lišenje poslovne sposobnosti, Autorka: Kosana Beker, novembar 2014.godine, Beograd https://www.mdris.org/public/documents/upload/poslovnasposobnost/Li%C5%A1enje%20poslovne%20sposobnosti.pdf
Član 12 Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom
1. Države strane ugovornice ponovo potvrđuju da osobe sa invaliditetom imaju pravo da svuda budu priznate pred zakonom, kao i druga lica.
2. Države strane ugovornice priznaju da osobe sa invaliditetom ostvaruju svoj pravni kapacitet* ravnopravno sa drugima u svim aspektima života.
3. Države strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće mere kako bi osobama sa invaliditetom omogućile dostupnost pomoći koja im može biti potrebna u ostvarivanju njihovog pravnog kapaciteta*.
4. Države strane ugovornice će obezbediti da se svim merama koje se odnose na ostvarivanje pravnog kapaciteta* pruže odgovarajuće i efikasne garancije radi sprečavanja zloupotrebe shodno međunarodnom pravu koje se odnosi na ljudska prava. Takve garancije obezbediće da se merama koje se odnose na ostvarivanje pravnog kapaciteta* poštuju prava, volja i prioriteti odnosne osobe, kao i da ne dođe do sukoba interesa i neprimerenog uticaja, da budu proporcionalne i prilagođene okolnostima odnosne osobe, u najkraćem mogućem trajanju i da podležu redovnom preispitivanju nadležnog nezavisnog i nepristrasnog organa ili sudskog tela. Garancije će biti proporcionalne stepenu u kojem takve mere utiču na prava i interese osobe na koju se odnose.
5. U zavisnosti od odredaba ovog člana države strane ugovornice će preduzeti sve odgovarajuće i efikasne mere kako bi se osobama sa invaliditetom obezbedila jednaka prava da budu vlasnici imovine ili da je nasleđuju, da kontrolišu svoje finansije i da imaju ravnopravan pristup bankarskim kreditima, hipotekarnim zajmovima i drugim oblicima finansijskog kreditiranja, kao i da osobe sa invaliditetom ne budu lišene svoje imovine nečijom samovoljom.
* Zvaničan prevod termina „legal capacity“ kao „pravni kapacitet“ je neadekvatan, već umesto njega treba koristiti termin „poslovna sposobnost“.